Here we are,
Staring straight into tomorrow's eye's,
What do you see?
Can you see the same as me?

We hold hands,
We take walks and talk,
And laugh about things.
I'll tell you what,
This could be the way, 
That every day was meant to be. 

Chorus:
I don't want to go,
I don't want to stay one night,
Or one day.
So i'll stay the rest of my life.

I don't want to leave,
I don't want to be one night,
Or one day.
So i'll stay the rest of my life 

How 'bout that,
Waking up every morning with me.
Spend our time drinking coffee,
Speaking softly as the days go by. 

Pijem hladni zeleni caj, osvežavajaćeeee! 

Prethodnih nekoliko dana sam bila na bazenu sa mojim dragim. Naucio je da pliva. Pa bilo je i vreme, 22 godine. U početko nije hteo da pliva "ženski". Posle je pristao i hop hop evo pliva. Kako je bio srecan. Foka moja mala. Ogroman osmeh, oci sjaje na suncu. Predivan prizor. Tako sam srećna zbog njega.

Pobogu, nemam ni 20 godina jos. A sad moram da razmišljam o tome. Prokletstvo. Ne mogu, ne mogu. Ja samo želim da sam na plaži, pletena ležaljka, ogroman peskir, miris kreme za sunčanje i beskrajno, plavo more. Naocare za sunce. Morske zvezde. Hotel u blizini. Noćna šetnja. Visoke palme. Prodavci sitnica. Bezbrižnost. Hladnoca sladoleda. Pesak pod nogama, medju prstima, vreo pesak, vrelo kamenje.

KLIK! Poruka. Moj dragi mi zeli dobro jutro. Gledam na sat, nije jos ni 8h. Spustam telefon pored jastuka i nastavljam da spavam. Zzzzzz.

-Molim? Cujem sebe. Sa druge strane cuje se muski glas. Klap. Veza se prekinula. Eh, 08:42. Navila sam alarm u 9h. Moram da idem po uput za uz (moram da snimim dojke jer imam neke promene). Jao, jesam kukavica, samo da mi prodje taj 25. avgust, pa da odahnem. Jeste imam 19 godina, ali bas zato. Doktorka radi popodne, ali moram da skuvam rucak, obecala sam mami. Ok, ok. Ustajem. Pitam se ko li je to bio. Dva nepoznata broja za 4 dana. A ovo mi je novi broj. Saljem porukicu mom dragom. Bila sam po hleb, rucak je na sporetu. Sedim i pijem jutarnju kafu. Najbolja kafa. Mmmm.

A ja? Preplasena sam. Otkud meni promene na dojci??? Pre jedno godinu dana pricala sam sa drugaricama i jasno se secam da sam rekla: bilo koja bolest da me pogodi, samo ne rak dojke. Ni sad ne znam zasto bas to, znam da postoje mnogo gore bolesti. - Stojim kod ginekologa u ordinaciji i krisom brisem suze nakon sto mi je saopstio da imam neke promene i da to treba da snimim. ZNAM da nije nista, ali tako se plasim, kao nikad u zivotu. Da ne pominjem da mi je tetka obolela od toga i uspesno izlecena. Ali nema jednu dojku i u invalidskoj je penziji. Ah, Boze, Boze, Boze. Pitala sam mamu da ide sa mnom na snimanje. Ne zna da li ce moci zbog posla. Prokleti posao, ionako nema plate godinu dana. Jao, kako cu sama... +_+

Love, Nena...